Zbogom Ferrero!

Ne volim rastanke. Skoro uvek ih izbegavam, naročito ako se rastajem od nečega do čega mi je jako stalo. Kao što mi je stalo do tebe. Barem je tako bilo svih ovih godina koje smo proveli zajedno. Bio si uz mene i u najlepšim i u najtežim trenucima. Nikada nisi zaboravio nijedan rođendan ili praznik. A ni ja tebe nikada nisam zaboravila. Uvek si imao posebno mesto u mom srcu. Baš zato, što si mi toliko bitan, zaslužuješ da se oprostim od tebe kako dolikuje. Tako što ću te pojesti. Celog.

bivsi dragi

Dragi moj Ferrero Rocher, i sam znaš da je to bila ljubav „na prvi pogled“. Sećam se kada su me upoznali sa tobom. Bila sam skeptična, pošto sam imala predrasude prema lešniku. Ali ti si me oborio s nogu nakon prvog zalogaja. Ta predivna simfonija i harmonija ukusa… lešnik, nugat, fina oblanda i najdivnija mlečna čokolada… A tek pakovanje! Ferrerro, ti si premija kada su slatkiši u pitanju. Ne samo da imaš atraktivnu spoljašnost, već je tvoja unutrašnjost ono što te čini tako… divnim.

Evo, upravo se topiš u mojim ustima. Znaš šta, trebalo bi da te neko proglasi nezakonitim, previše si ukusan i adiktivan. Ali…

Uvek to prokleto „ali“… I sam znaš da stvari između tebe i mene već neko vreme nisu idealne. Znam da me ti i dalje bezuslovno voliš, iako u dubini duše dobro znaš da te već neko vreme varam sa mafinima od banane i palačinkama sa borovnicama i sojinim mlekom. Ali moraš da znaš jednu stvar: it’s not me, it’s you.

Biću iskrena, ono što me je privuklo kod tebe, a to je taj kremasti ukus – to je ono što nas sada rastavlja. Znam da ovo deluje rasistički, ali… ti sadržiš u sebi mleko. I svaki naš susret više ne može da bude isti; ne kada znam kakav je život sirotih krava čije mleko sadržiš. Sigurna sam da se nećeš naljutiti na mene, naročito ne nakon svega što smo proživeli zajedno. Nadam se da ćeš razumeti da ja više nisam ista. Od ponedeljka sam vegan. Ne pokušavaj da me odvratiš od toga, nikada u životu nisam bila sigurnija u ispravnost neke odluke, nego sada.

Na kraju, dragi moj Ferrero, dok završavam sa poslednjom kuglicom, znaj da ću živeti za dan kada ćemo se ponovo sresti. Kada će rafovi srpskih prodavnica ponosno izložiti vegansku varijantu tebe.

A dok ne dođe dan kada i ti evoluiraš, baš kao i ja, ostaj mi zdravo, amore mio…

„И још рече Бог: ево, дао сам вам све биље што носи сјеме по свој земљи, и сва дрвета родна која носе сјеме; то ће вам бити за храну“.
Постање (Прва књига Мојсијева), 1:30

PS Umal’ da zaboravim, ne stigoh da je na’vatam, pa poruči Milka čokoladi da raskidam i sa njom. I sa Nestle. I sa Nutellom. I sa Najlepšim željama. I sa Marsom, Twixom… Puno mi pozdravi i Kinder-familiju, ali i oni moraju da se čiste iz moje „friends“ liste.

:)

Post to Twitter

Comments 14

  1. sopran87 wrote:

    Neces valjda sa svim navedenim slatkisima da se oprostis? Pa ste ce ti onda davati radost? Sta ce ti davati energiju? Nemoj da donosis previse nagle odluke… :-)

    Posted 13 Feb 2010 at 12:55 pm
  2. Džejn wrote:

    Good question! :) Energiju će mi davati tofu, kesten-pire i palačinke sa borovnicama, radost će mi pričinjavati prepričavanje horor-priča iz klanica dok prijatelji jedu hamburgere. :)

    Nije sve tako crno kao što deluje. Ima dosta slatkiša koji su OK po veganskim standardima. Štarkove napolitanke sa čokoladom, cela familija Wellness biskvita (osim onih sa jogurtom i brusnicom), a Frikom u ponudi ima i posni sladoled.

    Neće meni biti loše, ali uopšte. :D

    Posted 13 Feb 2010 at 1:28 pm
  3. sopran87 wrote:

    Dobro, mogu da priznam da je tako, ali odgovori mi samo na jos jedno pitanje: Da li ces stvarno uzivati u svemu tome kao u Ferrero-u? :-)

    Posted 13 Feb 2010 at 1:44 pm
  4. Džejn wrote:

    Da ti kažem iskreno: teško da će bilo koja veganska poslastica (barem od onih za koje znam i koje su mi dostupne; Srbija je još uvek loše podneblje za vegane, za razliku od Zapadne Evrope i naročito SAD) moći da “simulira” Ferrero Rocher.
    Međutim, veoma je bitna psihološka komponenta cele priče. Znam da će ovo da zvuči pomalo čudno, čak i sektaški (što reče moja keva :D ), ali kada sam postala vegetarijanac pre godinu dana, dosta stvari se promenilo u meni. Ne samo zdravstveno, već u načinu na koji posmatram svet oko sebe. Da me ne shvatiš pogrešno, i dalje sam hejter, ali sam postala osetljivija na tuđu patnju, na nepravdu…
    Promeniš se. Na bolje. A taj sjajan osećaj da se menjaš daleko nadmašuje bilo koji Ferrero Rocher. :)

    Posted 13 Feb 2010 at 1:51 pm
  5. sopran87 wrote:

    Potpuno podrzavam celu tu pricu, nije da razumem ali podrzavam :-) Ja to nikada ne bih mogao, i to je kao post, svaka cast! Odreci se nekih stvari koje su vrlo lepe je jako teska rabota, a u vezi sa tim i mozak pocinje drugacije, bistrije da misli. Potpuno te razumem. Meni se desi da dnevno pojedem skoro 1kg mesa, bez mesa ne mogu da funkcionisem, kada ne pojedem meso za obrok osecam se prazno. A verovatno su mi i misli dosta sporije i tromije od tebe. Jednom sam ostavio cigare na mesec dana, i osetio bukvalno sve ono sto ti osecas sada. Samo nastavi tako, ali nemoj da preterujes, ne dovodi sebe do granice izgladnjivanja, jer to onda nije dobro. Pozdrav :-)

    Posted 13 Feb 2010 at 3:32 pm
  6. Džejn wrote:

    Aaa, ne brini. Nema tu izgladnjivanja. :)
    To što misliš da ne možeš da funkcionišeš bez mesa – grešiš. Ali navika je čudo. Ne dozovli da navika gospodari tobom, već ti zagospodari svoom navikom, pokaži joj ko je gazda.
    Pokušaj da izguraš nedelju dana bez mesa. Otkrivaj nove ukuse, nove kombinacije začina… Ko zna, možda mi se i pridružiš jednog dana. ;)

    Posted 13 Feb 2010 at 4:13 pm
  7. Pedya wrote:

    “A dok ne dođe dan kada i ti evoluiraš…”… Džejn, Džejn, činiš klasičnu grešku. Nisam to od tebe očekivao… Jer, oni se uvek nadaju da se one neće nikad promeniti, a one se uvek promene. A one se uvek nadaju da će se oni promeniti, a oni se nikad ne promene… ;)

    Posted 13 Feb 2010 at 6:13 pm
  8. Beogradoholik wrote:

    neš’ ti izdržati, slatkiši su jači, hihihi!!! šalu na stranu, ima jedan jevrejski slatkiš koji može delimično da zameni stvar: jede se za Pesah, a čak se i ne kuva (((-: Samelješ orahe, suve smokve (suvo grožđe), dodaš med i od smese praviš kugle. Ja bih tu još svašta-nešto dodao, recimo cimet…. kad se kuglice malo osuše… mmmmmm (-:

    Posted 15 Feb 2010 at 8:20 am
  9. Beogradoholik wrote:

    Nestle, Twix i Mars su “aut”?!?!? JERES, ljudi, JERES! (-:

    Posted 15 Feb 2010 at 8:21 am
  10. electrasdreams wrote:

    Zelim ti srecu. Ja ne bih mogla.

    Jesam osetljiva na tudju patnju i na nepravdu, uvek bila. Ne znam zasto dovodis meso u vezu sa tim osecanjima?

    Posted 17 Feb 2010 at 7:35 pm
  11. Marko wrote:

    Podseti me na Ferrero… odavno nisam uživao u njima :)

    Za one koji misle da prelazak u vegetarijanske/veganske vode znači gladovanje samo da pomenem da sam se nakon toga ugojio kojih 10-15 kila :D

    A evo i sledećeg filma za prikazivanje uz hamburgere, uskoro na HBOu: http://www.hbo.rs/TitleDetail.aspx?TitleId=401294

    Posted 19 Feb 2010 at 1:57 pm
  12. Džejn wrote:

    Pedya
    Ma, promeniće se on. :) Ipak mi postajemo neki faktor. :) Prilagodiće se, pre ili kasnije! :D

    Beogradoholik
    Ma, slatkiši su najmanji problem. :) U stvari, nema ni većih, ni manjih problema. :) Gladna neću biti, to je sigurno!

    Posted 21 Feb 2010 at 8:48 pm
  13. Džejn wrote:

    Electra
    Životinje su kao i mi, sposobne da osećaju i strah i bol. I ljubav. I privrženost. Poznat im je koncept drugarstva, vernosti, zajedništva. Povrh svega, te sirote životinje koje većina jede nisu krave kao sa Milka reklame, koje spokojno pasu na alpskim pašnjacima. Niti prasići koji razdragano jure po dvorištima.
    To su sirota stvorenja koja se rađaju u zarobljeništvu, koja tokom svog kratkog života nikada neće videti šta je to livada, šta je to igra sa vršnjacima u blatu. To su kokoške koje će filovati hormonima da bi nosile jaja što bolje i brže. To su krave koje će čitav život takođe provesti na hormonima, u smrdljivim štalama, u boksu veličine 50 cm X 1.50 cm. I na kraju, to su sve te životinje koje će bukvalno dati svoj život, za koji mi olako držimo da je bezvredan, ne da mi ne bi bili gladni, već da bi UŽIVALI u “sočnom” zalogaju.
    Ja odbijam da svoju ishranu stavim na pijedestal toliko visok, da moram da joj prinosim žrtve u vidu sirotih životinja – koje od nas ljudi nemaju gde da pobegnu.

    Posted 21 Feb 2010 at 8:54 pm
  14. Džejn wrote:

    Marko
    Eh, koliko sam samo puta čula ono “Jaaao, pa šta ćeš da jedeš?!” :)
    I stvarno, postoje ljudi koji se gojnu nakon prelaska na veg ishranu, mahom zato što izbacivanje mesa kompenzuju veggie-junk hranom, kao što je pomfrit, pite, testenina…

    Posted 21 Feb 2010 at 9:03 pm

Post a Comment

Your email is never published nor shared. Required fields are marked *