Jeste li završili?

Ovo nije jedna od tema kojima imam običaj da se bavim na blogu. Ali s obzirom na to da znam da budem prilično lajava, a držim se one stare latinske “Fiat justitia ruat caelum”, moram da reagujem.

Ostavite Heidi na miru.

Jeste, dobro ste me čuli. Već danima gledam kako se po medijima, što elektronskim, što štampanim svi kolektivno izdrkavate (pardon my French) i lečite svoje lične frustracije samo zato što je jedna devojčica rešila da svoj 18. rođendan proslavi onako kako je oduvek želela. Računala sam na onu drugu staru “svako čudo za tri dana”, i nadala se da će Heidi polako pasti u zaborav, ali neeee. Sada se priča sa FB-a (koji polako poprima dijabolične kapacitete, barem kada je Srbija u pitanju) preselila u štampane i TV medije. I ja stvarno moram da odreagujem i kažem “dosta”.

U čemu je vaš problem? Ne, stvarno? Šta?

Da se razumemo, ja sam hejter. Ali za razliku od vašeg, moj hejt nije rezultat ličnih frustracija. Pa hajde da izvršimo dekonstrukciju vašeg “sentimenta”.

Problem #1 – ona nije cool. Nije “gradska faca” koja visi po žurkama. Štaviše, ona nije deo srpske kvazi-elite i samim tim nema pravo da potroši veliki novac na žurku.

Problem #2 – Heidini roditelji nisu hip face iz BG ili NS. Nemaju kompanije, holdinge, klinike i advokatske firme. Još manje resorna ministarstva. Njeni roditelji su radnička klasa u Švajcarskoj. Gastarbajteri, kako ih tamo zovu, a na koje svi vi gledate sa prezirom zato što ste vi za njih viša rasa. Vaša filozofija je “bolje da ništa ne radim u Srbiji, nego da perem sudove u Nemačkoj”. Ipak vi imate određene standarde, zar ne?

Problem #3 – rođendan je bio u nekoj selendri. Dobro, za većinu vas sve što nema wi-fi predstavlja selendru, a naročito ako je više od 45 minuta vožnje od Knez Mihajlove.

Problem #4 – Heidi nije skinny. Kako je nije sramota? Proslava 18. rođendana treba biti zabranjena za sve one koje ne ispunjavaju vaše estetske kriterijume. Ali ‘ajde, čak i da joj oprostite što nije anoreksčna, vi imate problem što njena majka ne izgleda kao Rakel Velč i što nije urednica nekog lifestyle magazina. A tek što joj je baka… pa baka. Kakav blam imati baku na selu, koja još nosi maramu?! Umesto da takav “relative” bude skrajnut na stranu (ako već mora da se pozove na žurku, je l’ da), ona se još ponosno slika sa njom?! Bogovi!

Problem #5 – sve je ružičasto! Zamislite samo! Otkud joj pravo da voli roze boju?

Problem #6 – narodnjaci. Em je bucmasta, em su joj roditelji gastarbajteri, em je na rođendanu bila narodna muzika?! Kakav blam!!! A onda se čak usudila da peva?! Gde je DJ? A?

Problem #7 – deljene su hemijske olovke na kojima piše Heidi, što je zaista strašno. Mislim, običaj je da se gosti darivaju čokoladnim bombonama, elegantno umotanim u svilene maramice. Jeste da je ta druga varijanta duplo skuplja, ali hej! Jednom je 18. rođendan.

Problem #8 – zamislite samo, na rođendan je potrošeno oko 50.000 evra. Uopšte nije bitno što taj novac nije otet od vas, već je pošteno zarađen, i što su njeni roditelji za ovu priliku štedeli godinama – to je mnogo.

Imate baš mnogo problema. Baš baš. Lično, ni meni se ne dopada način na koji je H. proslavila 18. rođendan, sve mi je to pomalo kičerica, ali mi ne smeta. Njen rođendan, njen novac – neka radi šta joj je volja. Uostalom, taj novac je unet u zemlju. Mogli su napraviti proslavu i u Švici, ali su tih 50.000 evra ostavili u Srbiji (što se ne može reći za prilično veliki broj biznismena koji su šatro investirali u tranzicionu Srbiju, btw).

I ne mogu da se otmem sledećem utisku: da je u pitanju žurka koju je organizovala neka skinny bitch, koja za roditelje ima tajkune koji su do bogatstva došli sumnjivim putem, da je žurka organizovana u kakvom prestoničkom ekskluzivnom klubu i da je tu, naravno, bio DJ ili live band, onda ne bi bilo problema? A tek da je bio neki foam party, sa dres kodom koji je propisivao belu boju, to bi bilo cool i hip? Da nije u pitanju gasterska porodica Janković, već neko iz klana Mišković ili Karić?

Švester Aurora je sinoć na Twitteru efektno poentirala, zapitavši se zbog čega svi prave problem zbog Heidi, a niko da digne galamu kada pevaljka narodne muzike spuca hiljadu evra na par cipela? Odgovor je jednostavan – neko kao Heidi, zbog svih pobrojanih mana i nedostataka nikako ne može biti deo jet-seta (na čije kuće i vozni par svi potajno balavite). Zaboga, pa ona je dete gastarbajtera! Otac šofer, majka radi u fabrici elektronike! To vređa srpsku percepciju zdravog razuma! Da su barem kriminalci, pa ‘ajde, nego nisu ni to!

Međutim, nisu svi oni koji hejtuju Heidi obični frustrirani likovi, koji bi samo da mogu, sutra napravili još bahatiju žurku. Ima tu još jedna kategorija: dušebrižnici. Nisam sigurna koji od njih mi više idu na jetru.

Dušebrižnici su oni koji furaju priču: “kako ih nije sramota da plate detetu 50.000 evra za rođendan, bolje da su taj novac dali za kupovinu lekova bolesnoj deci” ili šta već. ‘Ajde ovako… Sledeći put kada budete kupovali deci recimooo.. patike, kupite im kod Kineza. Ili neki slabiji brend. Nipošto “Nike”. Nije bitno što vaše dete zapomaže za skupim patikama, vi im kupite Wink, a razliku dajte Crvenom krstu. Ako imate kablovsku TV, raskinite ugovor. Jer sramota je plaćati 8 evra mesečno za nekoliko desetina stranih kanala, kada narod u Srbiji nema ‘leba da jede. Vi koji imate fensi telefone, ma koliko dugo štedeli za njih, naročito vi koji furate iPhone – odmah se organizujte kao u filmu “Suncokreti” i hranite gladne penzionere. A tek vi koji imate širokopojasni pristup internetu, vaše nije carstvo nebesko, gorećete u večnoj vatri pakla zato što se luksuzirate dok brojna deca nemaju novca da odu na operaciju u inostranstvo. Vi sa iPad-om – svi po bubreg onima kojima treba transplantacija. Najzad, vi koji imate 3 obroka dnevno – odreknite se jednog i dajte ga kakvom klošaru ili beskućniku.

I na kraju, kada završite sa moralisanjem o tome koliko novca je “prihvatljivo” potrošiti na organizaciju rođendana, iako taj novac nije vaš, zapitajte koliko je porodica i gladnih usta koja žive “na minimalcu” nahranjeno sa tih 50.000 evra. I ne tražite od “gastarbajterskih” porodica da svojim novcem krpe udarne rupe koje je napravila naša nesposobna vlast.

Toliko od mene.

Post to Twitter

Chernobyl Heart

Pre nego što se odlučite da pogledate nagrađivani dokumentarac u nastavku teksta, kao autor ovog bloga osećam se dužnom da vas upozorim i da vam skrenem pažnju: ako imate osetljivu psihu, preskočite ovaj film. Eksplicitno su prikazane neke ružne, tužne i potresne stvari.

Mislim da je svaki komentar suvišan. To je bilo onda, tehnologija je uznapredovala. Ali ma koliko nuklearke danas bile bezbednije nego 1986. godine, vreme poluraspada radioaktivnih čestica se i dalje meri generacijama. I svi ti “sjajni umovi” koji se kunu u Nauku još uvek nisu smislili način da Pripjat ponovo učine mestom zdravim za život. Niti da “poprave” genom sjeban radijacijom.

Zato, dokle god postoji alternativa – NEĆU NUKLEARKU!

Inspired by this blog.

Post to Twitter

Twitter Tantrum (krajnje je vreme bilo)

Bilo bi idealno kada bi ovaj tekst mogao da stane u jedan tweet, ali avaj. Moraćemo ovako. Ovih nekoliko blogoispada što slede možete posmatrati kako god želite. Možda će ih neko prepoznati kao kritiku, kao prozivku, kao hejt, ili neki malecki tutorial. I don’t give a damn.
Dakle… Krenimo redom.

Nambr uan: #FF

Ima li lepšeg osećaja, nego kada osvane petak, a vi se ulogujete na Twitter. I, naravno, kao svaki ego-manijak prvo overite „mentions“. I onda gledate te silne tvitove u kojima pored vašeg cenjenog nadimka stoji #FF. Ili #PP. To mu izgleda dođe kao neki orden, šta li. A tviteraš voli da bude okićen kao general Crvene armije kada su #FF mentionsi u pitanju. Nije sramota biti tašt. Ali je problem što se #FF-ovanje u lokalnoj tvitosferi svelo na ono „ja tebi vojvodo, ti meni serdare“.

rag

Ljudi, mi smo mala zajednica. Svi se znamo, svi se međusobno pratimo. Ne razumem svrhu #FF-a, osim ako se ne skreće pažnja tvitosfere na neke nove, neafirmisane i nedovoljno praćene tviteraše. Glupo je da se međusobno prozivamo svakog petka, kada se već pratimo. A s tim u vezi:

Nambr tu: RT

Ima još jedna stvar koja mi „skače po džigerici“. Recimo, X, deo škvadre, aktivan tviteraš, objavi nešto. Nebitno šta je u pitanju, informacija, link, blog. I onda skoro cela škvadra počne da retvituje. OK, ’ajmo redom. Prvo, već se svi pratimo. Pre nego što rešiš da copy&paste-uješ X-ov tweet, i samo nalepiš RT ispred, razmisli da li je to zaista neophodno, tj da li misliš da smo mi ostali ćoravi, pa nam je promakao originalni tvit? Ako smatraš da je neophodno, ili želiš da naročito skreneš pažnju na taj tvit, onda iskoristi dugme „retweet“ koje su izmislili mudri ljudi iz Twiter HQ-a i smanji šum na timeline-u.

Ali neeeee… svi mi volimo mentions, zar ne? Šta mi vredi što će tamo neko da me retvituje, ako ja to ne vidim u svom timeline-u i međ’ mentions-ima? Stvarno? STVARNO?

Nambr tri: celebrity RT

OK, već je davno apsolvirano da se prdež celebrity face najglasnije čuje, zato što ga svako retvituje. Vau, Coelho je napisao ovo, kako je on mudar, sad ću da ga retvitujem! Dokazati da pored tvitovanja umem i da čitam beletristiku! I tako ću se pridružiti hiljadama onih koji će takođe da ga retvituju! Ah, to zajedništvo, taj duh retviteraškog Twittera! Kakav bljuv i ogav.

Daleko od toga da sada zauzimam neprincipijelan stav i pljujem sam koncept praćenja Twitter naloga poznatih ličnosti. I sama pratim nekoliko njih. Evo, recimo, pratim Lily Allen. Ali to ne znači da ću da retvitujem njen tvit o tome kako je svog psića vodila kod bihejvioriste, i kako je isti zaključio da su druge kučke ljubomorne na njeno mezimče. Pa šta? Koga briga?

si

Nambr for: akcijašenje

Da se razumemo, [hitno] ili [urgent] bi trebalo staviti u metalnu kutiju, poklopljenu tankim slojem stakla, pored koga stoji napomena: „koristiti u krajnjoj nuždi“. Kao kada je nekome frka na timeline-u (zdravlje, krv ili novac za operaciju, lekovi, nestala lica i ostale stvari koje predstavljaju vanredne događaje koji zahtevaju urgentnu pažnju i akciju tviteraša). Za sve stvari manje važnosti, koristite „please RT“ na kraju.

Što se globalnih akcija tiče, batalite me sa raznim twibbon-ima, čestitanjima rođendana Mandeli i ostalim glupostima. Šta, hoće li vaša promena avatara na Twitteru zbog zemljotresa na Haitiju promeniti nešto? Ne. To će samo pokazati jednu stvar, a to je, da citiram Jewel: „You were fashionably sensitive, but too cool to care.”

Nambr fajv: corporate tweets

OK, nemam ništa protiv da pratim “korporativni” tj poslovni nalog kakve firme na Twitteru, naprotiv. Ali nekako volim da znam da iza tog naloga nije bot, već živ čovek od krvi i mesa (to se valjda podrazumeva, LOL) koji će rado da vam izađe u susret i odgovori na svako pitanje koje imate. S tim u vezi, da ne ispadne da je ovo hejt-blog, moram da pohvalim tri naloga: @wtfjeans, @adriahost, @HBOAdria . Ima ih još, ali ova 3 predstavljaju izuzetne primere kako treba tvitovati za posao.

Nambr siks: gradonačelnici

Tvit da je Pera Perić postao „mayor“ neke picerije u nekom gradu u kome nikada nisam bila mi uvek ulepša dan. To saznanje je nešto što se ne može kupiti novcem. Irony mode: OFF. Taj tvit bi ostao arhiviran u nekoj fioci velikog mozga da sadrži kakvu dodatnu informaciju, tipa „odlične veganske pizze“ ili „lasagne su uber-bljuv“. Ovako – who cares? No, really, WHO CARES? I, konačno…

Nambr sevn: unfollow

Logičan završetak ove priče. IMHO, unfollow je sjajna stvar, bio on privremeni ili definitivni. Brate, sestro, ako ti se ne dopada kako neko tvituje, unfollow i gotovo. Maločas sam napravila mini „seču knezova“, a pokolj još uvek nije gotov. Ovo je tek prva eliminaciona runda! :D Be afraid, be very afraid! :D

Na kraju, jedna bitna napomena: ceo ovaj tekst sam napisala iz prostog razloga što je Twitter prepun sjajnih likova. Molim da svaka kritika bude shvaćena kao dobronamerna, pošto ono što ne valja nikada u životu nisam kritikovala ad hominem, već sam se trudila da sagledam u širem kontekstu. Šum na Twitteru sam po sebi uopšte nije loša stvar, ali ako ima smisla. Ne smeta mi ni chatovanje preko timeline-a, komentarisanje događaja, emisija, sportskih prenosa… (Naravno, ukoliko neko preko računara pusti tweet u fazonu „Šta je sinoć uradila Zvezda?“ ili neki sličan biser, dobija momentalni unfollow. Ako umeš da pustiš tweet, a ne umeš ili te mrzi da koristiš google, ne znam o čemu možemo da pričamo, jel’ tako?).

Šum je odraz naše ličnosti. Nismo valjda svi spammeri? :D

A ako ste se slučajno osetili nelagodno tokom čitanja ovog teksta, poslušajte Carly sa početka. You’re soooo vain… I bet you think this blog is about you, don’t you, DON’T YOU? :D

Post to Twitter