
I drugo polufinale je za nama, i to ponovo bez većih iznenađenja. Istini za volju, prolazak Hrvatske je bio prvorazredna senzacija za mnoge (ne i za mene), dok mislim da izostanak Srbije sa ovogodišnjeg finala nije neka naročita novost. Uostalom, i po samoj kampanji našeg “tima” pred odlazak u Moskvu se videlo da “Cipela” nije kuče koje treba voditi po izložbama pasa širom Evrope, već samo u lokalno dvorište. Tako smo i prošli. Sa “Cipelom”, kao “bosi po trnju”. OK, dosta sa metaforama i poređenjima, da preletimo preko drugog polufinala.
Pre svega, da sam kojim slučajem sinoć pri ruci imala mejl Duške Vučinić, svakako da bih vreme protraćeno na gledanje reklama u pauzi za glasanje korisno potrošila. Kako? Pa, recimo, rekla bih joj da Rusi nikako nemaju “čenl uan”. Možda imaju “prvi program”,ili kako se već kaže na ruskom. Znam sigurno da nemaju “čenl uan”. Takođe, podatak koji je horoskopski znak pevačica iz Azerbejdžana može biti interesantan kakvom ekspertu za astrologiju, ili čak i nekom stalkeru. Sorry, nisam ni jedno, ni drugo, tako da me baš zabole. Pored toga, moji guzovi su prosto ječali od bola zbog mase potpuno nepotrebnih i nezanimljivih podataka (poput toga koliko je metara kablova korišćeno u organizaciji)… Duška, newsflash for you, honey: nobody cares! Koga briga?
A, sad: nastupi. Ne mogu da se otmem utisku da je prvo polufinale bilo mnogo interesantnije od drugog. Dosta bledih i neupečatljivih nastupa na koje neću trošiti reči… Instead, fokusiraću se na najinteresantnije.
Srbija – onaj ko je osmislio nastup bi morao da razume da je afektiranje na sceni potpuno prevaziđeno. Norveška – lik je polomio gudalo, hahahahahahaha!!! Inače, iako je još uvek prvi favorit za titulu pobednika, Aleksandar mnogo bolje zvuči na disku, nego uživo. Mada, da ne grešim dušu, možda je do monitoringa, čujem da se skoro svi žale na to. Danska – Brinck je bio super, samo je galama u refrenu prejaka. To bi isto trebalo doterati do finala.
Grčka. Biću prosta (što je baš netipično za mene i ovaj blog
). Da je Sakis mogao, kresnuo bi sam sebe sinoć. Odavno nisam videla lika koji je toliko opesdnut sobom, svojim telom, naročito golim stomakom (što je već pokazao pre 5 godina sa “Shake it”). Albanija – prilično interesantno, naročito sa onim freaky likom bez lica ,boje šlajmarice. Ukrajinka je apsolutno razvalila nastupom i treš pesmicu učinila jednim od opasnim pretendenata na tron. Meni je densovanje nabildovanih i golišavih momaka sa grčkim šlemovima bilo beskrajno zabavno, i delu mene je neobično drago što će to moći da vidi još jednom!
Estonija – apsolutno fabulozna! Nastup primeren pesmi, sjajna atmosfera i interpretacija bez greške! Moja procena: siguran top 5.
E, sad, ako se pitate zašto je ovaj review drugog polufinala ovako skraćen – razlog je mini-analiza pesama koje su se direktno plasirale u finale. Yey!
1. Nemačka - Alex Swings Oscar Sings! “Miss Kiss Kiss Bang” Nemci imaju ozbiljan problem. Taj problem je apsolutni nedostatak sopstvenog muzičkog identiteta koji je na ESC prisutan već godinama. Svačega smo se naslušali od Nemaca zadnjih godina… Gađali su nas bluzom, svingom, repom, rockom, pa čak i country zvukom… Ovaj put, ovo bi trebalo da bude neka moderna swing varijantica, šta li… Iskreno, pesma mi je potpuni smor, čak su i NoAngels prošle godine bile upečatljivije. Ocena: 2/10.
2. Francuska – Patricia Kaas “Et S’il Fallait Le Faire” Ne, stvarno, šta joj je ovo trebalo? Patricia je odavno etablirana zvezda u Francuskoj, i zaista ne razumem zbog čega bi nastupala na jednom muzičkom festivalu gde će joj takmaci biti Moldavka koja peva o “oru”, Nemac koji pokušava da bude frajer, ili Grk koji svima pokazuje svoj stomačić? Čak i pesma, koja je suštinski dobra, je žanrovski potpuno promašila temu. Ovo nije ono što publika Evrope želi da čuje. No, ukus Evrope ne umanjuje činjenicu da je pesma kvalitetna, zato dajem 6/10.
3. Španija – Soraya Arnelas “La noche es para mi”. Nakon prošlogodišnje blamaže sa Rodolfom, Španci nam šalju Sorayu. A Soraya nastupa sa uptempo pesmicom, u kojoj se sa lokalnim muzičkim elementima mešaju arapski. A to se da razumeti, s obzirom na muslimansko kulturno nasleđe u Španiji, naročito na jugu. E, sad. Iskreno govoreći, pesma je ok. Vrlo dobra, štaviše. Samo, ja imam dva problema. Prvi je što sam pratila španski nacionalni izbor, i navijala za drugu pesmu. Drugi je što znam španski jezik, i stihove “No puedo más, juro que mío serás / Ven a bailar, ya no podrás escapar / No importa si quieres o no, porque hoy mando yo” (“Ne mogu više, kunem ti se da ćeš biti moj / dođi, zaigraj, nećeš moći da pobegneš / nije bitno da li želiš ili ne zato što ja danas odlučujem”) Izuzetno poštujem pesničku slobodu, ali, Bože me oprosti, izgleda da Soraya planira da siluje tipa!
Sve u svemu, fina pesmica, dobra interpretacija, overall: 7/10.
4. Velika Britanija – Jade “It’s my time”. E ako Andrew Lloyd Webber ne uspe da Englezima donese dobar plasman, onda ništa. I to ozbiljno, mislim da će se Englezi opasno naduriti i napustiti ESC ukoliko Jade ne bude među prvih 12. A po mom mišljenju, Britanija ovaj put zaslužuje top 10, i to iz prostog razloga što se ovakve pesme više ne snimaju, osim kada su soundtrackovi nekih holivudskih romantičnih i tragičnih filmova u pitanju. Jade peva prelepo, A.L.Webber je odradio vrhunski posao kada je muzika u pitanju, i mislim da bi zaista bilo sramotno po ESC da ova pesma ne ostvari dobar plasman. Najveći konkurent će biti Island, koji takođe nastupa sa jakom baladom. Overall: 7/10.
5. i na kraju, domaćini! Rusija – Anastasia Prikhodko “Mamo”. Evo, slušam po 5. put, trudim se da pronađem element pesme koji mi se dopada, ali mi nikako ne polazi za rukom. Iskreno, očekivala sam mnogo, mnogo više. Procenite sami. Overall: 2/10.
Eto, ovo je bio poslednji pregled pesama za 2009. godinu. Što se prognoze tiče, ne bih se usudila da predvidim pobednika. Dva glavna favorita su Norveška i Turska. Mogu se umešati Estonija, jedna od bivših SSSR republika (verovatno Jermenija ili Azerbejdžan), a od “Big 4” zemalja, Španija i Engleska. Tu su negde Švedska, Izrael, Ukrajina i Grčka. Vrlo je moguće da Bosna upadne u prvih 10…
U svakom slučaju, pred nama je veče odluke.
Jedva čekam!!!